Ne želim više patiti zbog tebe, česta je izjava bilo da se radi o prijateljskim, ljubavnim ili obiteljskim odnosima.

Možda bi bilo bolje promišljati o psihičkoj boli koju su nam drugi zadali ili koje smo mi učinili drugima. Zbog navedenog nastojimo izbjeći sve one situacije koje nas mogu dovesti u stanje patnje. Stanje patnje za neke s vremenom postane osobna iskaznica koju ili pokazuju ili nastoje sakriti od pogleda drugih. Međutim, koliko god da je sakrivamo, patnja je uvijek uz nas poput vjernog pratitelja kojem uspijemo na trenutke izmaknuti. Za svakoga od nas to su oni trenuci koji su ostavili dubok trag u nama. Nastojimo svoju emocionalnu bol ublažiti na različite načine iako naša bol ostaje i dalje dio našeg osobnog inventara.

Ući u prostor u kojem boravi naša bol za većinu je izlazak iz zone komfora i lažne sigurnosti. Zona sigurnosti je u stvari zona naših osobnih zamki. Aktivno prihvatiti nepodnošljive životne okolnosti mogu oni pojedinci koji svoju patnju i bol mogu sagledati iz perspektive svjesnosti.

Tko sebi ne može dopustiti da osjeti svoju patnju, ne može doživjeti svoju jakost i snagu. Većina se opire patnji za razliku od onih jakih pojedinaca koji prihvaćaju da je patnja, krivnja i smrt neizostavna sastavnica onoga što zovemo život.

Kako ćemo kreirati sliku budućeg života ovisi o tome koliko ćemo dopustiti patnji da upravlja našim životnim koloritom.