Što sve možemo činiti kako bismo postali ona osoba koju želimo u svom okruženju?

1. Razbijte svoja uvjerenja

Pitaju me kako to da više ne kuham kao nekad, redovito i što djeca jedu. Moja djeca su 25 i 18 godina stara i svaka od njih si pere rublje sama i peglaju ono što trebaju nositi. Ponekad moram ukazati da jedna od njih napravi nešto što se tiče svih nas zajedno. Da operu suđe, popeglaju rublje i usisaju kuću. Onako, usput da znaju da su u zajednici.

Ja sam zadužena, tako sam sama odredila jer zarađujem, da kupim namirnice i higijenske potrepštine. Što se kuhanja tiče, kad imam volje i vremena skuham, a kad to nije prilika kupim kuhanu hranu u nekom centru ili cure imaju „lovački“ (tko kaj ulovi).

Četiri sata potrošenog vremena u kuhinji rado poklanjam pripremi edukacije koju želim održati, pisanju bloga, čitanju, sportu, glazbi i naravno „konstruktivnom“ druženju. Ovo konstruktivno za mene znači trenutak odgovora samoj sebi navečer prije spavanja: „U što si danas sve uložila vrijeme i je li ti se isplatilo?“. Odgovor treba biti pozitivan i sadržajan.

Ovo je moje sadašnje uvjerenje, no nekada je bilo „Ti si majka i kuća sa stotinu ćoškova je tvoja“.

Uvjerenja koja kreiramo, a zaista ih kreiramo samo mi i nitko drugi, proizlaze iz naših momentalnih vrijednosti. Kako se vrijednosti mijenjaju tako smo pogurani da mijenjamo i svoja uvjerenja. Taj potez je dobar i osvježava naš život te ga treba primjenjivati, a ne bježati od njega.

Koja uvjerenja ste vi do sada uspjeli promijeniti?

Doći ćete lako do odgovora kad se zapitate čemu u životu volite poklanjati svoje vrijeme?

Predbacivala sama sebi svoj odabir ulaganja vremena i pravdala se ukućanima što nemam vremena za kuhanje i druge kućanske poslove. Bila sam pomalo nervozna i ljuta zbog toga što ne stignem sve „što bi trebala“. Mlađa kćer je uspjela razbiti moje uvjerenje kojim sam se opterećivala, rekavši da su i majke njezinih kolegica vrlo zaposlene i da vrlo slično funkcioniraju u dogovoru sa svojom djecom. Hvala ti kćeri moja što si pametna. Bože, ta djeca su pametnija od nas!

Od tada više „ne igra“ u mojoj kući film da srednjoškolsko dijete ide u školu, trenira, a ja samo spremam i perem jer ono ne stigne. Ma dajte, molim vas! A što ja treniram??? Prvakinja u kućanskim poslovima. Hvala ne treba mi ta titula.

„Zaslužujem mnogo više i radim na tome!“

2. Izaberite teže, živite lakše

Ako dijete ne stigne svoje osnovne obaveze napraviti radi nekog treninga koje je samo odabralo, onda neka ne trenira, ako je to razlog. Ono si samo treba organizirati vrijeme. Moje vrijeme mogu organizirati jedino ja sama. Takve postavke su bile prije i traju dan danas.

Radim vrlo aktivno dva posla i uz to idem na dvije slobodne aktivnosti obavezno, a često iskrsne još par sastanaka, evenata, edukacija i sl. Kad shvatim da je to previše jer se ne mogu pocijepati po pola, onda počinje eliminacija, koliko god mi nije draga. Uz osmišljeni tjedni raspored, u kojem eliminiram sve osim prioriteta, dolazim do onih rezultata koje sam na početku priželjkivala. Uz prioritete hitno i bitno, to su i oni detalji koje volim raditi i nije mi teško.

Odrasli znaju poštedjeti djecu svih onih obaveza koje su primjerene njihovoj dobi, drugim riječima, koje mogu djeca napraviti bez problema samo zato što su njihova djeca opterećena slobodnim aktivnostima.

Moramo se složiti da je to dvosjekli mač.

Život se sastoji od mnogih zadataka, težih i lakših

Tako su ispitni zadaci jednaki za sve, netko će ih riješiti sa 100%-tnom prolaznošću, drugi ne, no to nije znak da ćemo djecu poštedjeti nekih ispitnih zadataka ili osloboditi obaveza, jer su one teške ili ih ima previše.

Razlog ovih grešaka koje rade odrasli je cilj da ih se poštedi od neuspjeha. To nikako nije dobro jer je i neuspjeh dio odrastanja i sazrijevanja, pa i učenja. Sve ostalo je komfor zona.

Prebacit ću to na odraslu priču:

Kao samohrana majka dvoje djece imam iste račune kao i svi ostali. Jedemo istu hranu, djeca nam idu u iste škole i imaju iste potrebe. Treba li me poštedjeti istih obaveza kao kod svih ostalih? Ukinuti mi neke račune i poštedjeti me mogućih poteškoća.

Ne, jer to ne bi bilo zdravo.

Na početku je teže dok ne nađeš sistem po kojem možeš funkcionirati i dobro živjeti. Kasnije sve krene mnogo lakše. Ovo nema veze s teško – lako , ovo je samo nova pozicija koja traži od nas da napravimo novi plan, novu strategiju ili sistem po kojem ćemo najbolje funkcionirati.

Koliko ste vi pozicija promijenili u životu?

Kaže se, što ih više mijenjaš imaš više iskustva. Novo iskustvo se stječe ulaganjem napora, a ne izbjegavanjem.

“If you do what is easy, your life will be hard. If you do what is hard, your life will be easy.”

Jerzy Gregorek

3. Korak je samo na vama – vi ste važni

Danas imam kao što sam već navela niz aktivnosti uz posao i obiteljski život za koje me poznanici i prijatelji pitaju kako imam vremena. Molim? Ljudi, svi imamo 24 sata! Gdje vam je organizacija? Što u stvari želite? Baviti se pjevanjem i druženjem s vama dragim ljudima ili prati rublje više puta dnevno? Odlučite sami, ali nema poslije zanovijetanja. Odabir je ipak samo vaš.

Smatram da se djeca trebaju suočiti i s nizom stvari koje ne mogu učiniti, kako bi se potrudila naći rješenje, a možda će to i dalje činiti roditelji umjesto njih. Ne znam, no ako je tako, onda je to žalosno!

Danas je mnogo djece, a onda i odraslih ljudi koji upravo zbog ovakvih propusta ne znaju i ne mogu donijeti osnovne odluke. Ili se ne mogu nositi s odgovornošću tih odluka.

Rješenje je u to me da se prvo pobrinite za sebe. Nek’ je vama dobro, jer ako jest, vjerujte bit će i vašoj djeci. Što djeca imaju od toga da im je sve pospremljeno i skuhano ako imaju hladne i nezadovoljne roditelje. Pitajte ih, što biraju?

I još na kraju, ono što mislite vi da je njima teško, to mislite samo vi i to nije generalna istina. Učinkovitom komunikacijom s djecom možete doznati detalje koji vas muče. Djeca će vam to odlično objasniti, a ključ učinkovite komunikacije se krije u posebno postavljenim pitanjima. Dozvolite si isprobati neke novitete, pa tek onda recite nešto o rezultatima.

Savjetujem da pokušate zauzimati što više neutralnih stavova dozvoljavajući i drugima njihovo mišljenje. Kada imate svoj stav, napomenite kako je to samo vaš stav kako bi se ogradili od mogućih napada.

Budite jasni u izgovoru onoga što želite i onoga što ne želite tražeći pri to da se to poštuje.

I ne zaboravite izbjeći sljedeću sliku:

Tražite od djece da nema mobitela za stolom, kad ono zazvoni vaš i vi već trčite jer očekujete neki važan poziv. Pogazili ste svoju riječ i trebate biti spremni na buntovništvo svog djeteta.

„Ono što mislite, to i govorite, ono što govorite to i činite.“

4. Ne predviđajte – manje ćete griješiti

Nedavno sam razgovarala s jednom osobom o problemu na poslu i zajedno smo došle do zaključka da još ima niz mogućnosti koje može isprobati, te nakon toga donijeti odluku o tome koja je najučinkovitija za nju.

Pitala sam se kako će neke promjene unijeti u svoj život, ako za svaku koju smo navele ima odgovor kako će funkcionirati i što će se dogoditi?

Ma dajte molim vas, prestanite predviđati, ili ste vi poznata vidovnjakinja pa si to možete dozvoliti!

Sve dok ne instalirate nešto u proces, imajte ovo na umu, vi ne znate ništa. Tek na kraju cijelog procesa možete reći što funkcionira, a što ne.

Kad bi ljudi i djeca koju učimo gledala na pogreške samo kao na trenutke iz kojih dobivamo neke informacije koje do sada nismo imali, svijet bi bio pun opuštenih i dobronamjernih ljudi.

Sve dok izbjegavamo pokušavati dajući unaprijed pretpostavke mogućih rezultata, ne rastemo, već zaostajemo za svijetom u kojem živimo.

„Možemo pretpostaviti, no kasnije to trebamo i dokazati – sjetite se kako rade znanstvenici“

5. Budite nečija podrška

Kad biste birali osobu u svom okruženju, da li bi vi bili jedna od njih i zašto?

Znate li nekome na početku radnog vijeka objasniti točno kako treba raditi i gdje su mu moguće pogreške? Naravno da ne, sve dok ta osoba ne krene u proces.

Osobi koja ulazi u nešto i pri tom uči treba dati podršku. Također joj omogućiti neka uči u šarolikim uvjetima kako bi očvrsnula, a kad ukazujete na pogreške cilj vam mora biti, čemu želite podučiti osobu, a ne samo kritika.

Budite sastavni dio nečijih života i ponosite se time, tako da im ukažete na mnoge prepreke koje su moguće iz vašeg iskustva. Podsjetite ih na njihovu unutarnju snagu kako bi ih motivirali. Neka vaša podrška bude dio njihovog životnog mozaika, jer će ih to učiniti zadovoljnim ličnostima, a to je najbitniji krajnji rezultat svakog čovjeka.

Ako si zadovoljan, sve ostalo je „piece of cake“.

Slažete li se sa mnom?