Trebaju li nam tuđe kritike ili ne?

Ljutimo se na tuđe kritike, a bez njih nikada nećemo saznati koliko smo “dobri“ jer iz svojih cipela to ne možemo vidjeti. Snimamo se vizualno, auditivno kako bismo došli do informacija jesmo li interesantni, koja nas to publika prati, kakvi nas to ljudi vole, kome odgovaramo, a kome ne.

Možemo koristiti razne tehnike kao npr. vizualizaciju koja nam pomaže u pripremi nekih nama važnih akcija. Također možemo koristiti razne tehnike hipnoze ili meditacije putem kojih se možemo dovesti u ulogu nepristranog promatrača. Odlični su svi ti načini za neposrednu pripremu predavanja, seminara ili nekih drugih edukacija. U pripremi sastanka s rukovodećim ili agilnim timom u nekom procesu.

Biti neutralan

Jednostavnije rečeno, promatrati bilo koju situaciju iz pozicije „muhe na zidu“ je izuzetno dobra vježbica u pripremi ili davanju konstruktivne kritike ili feedback-a. Nepristranost je odlična uloga u koju možemo uletavati kad god to želimo, kako bi zauzeli objektivan stav. To je stanje bez emotivnog izgaranja koje bi nas moglo omesti u zauzimanju novih stavova, davanju odluka ili prezentiranju sebe.

Ako vas tijekom čitanja muči još uvijek riječ neutralan stav, onda se samo zapitajte kakva je to osoba s kojom se vi volite družiti i provoditi vrijeme. Je li to osoba koja često govori kako nekoga ili nešto mrzi, kojoj negativna kritika prevladava u razgovoru? Naravno da nije. Ljudi vole i u konačnici se trebaju okružiti pristupačnim i fleksibilnim ljudima otvorenima na suradnju.

Vratimo se na početak

Možemo sagledati sebe izvan sebe i to je vjerojatno jasno, no doći do informacija, što se to događa u tuđoj glavi, srcu, želucu, jetri ne možemo znati sve dok ne upitamo osobe oko sebe. Niz pretpostavki s kojima se volimo baviti nas blokira da to učinimo. Poznata vam je ona „Ma, to se njima ne bi svidjelo…“.

Ja bih tu postavila pitanje „Kako znaš?“. Naravno da ne zna sve dok ne provede određenu aktivnost do kraja. Najbolje i najvrjednije informacije, konstruktivne kritike ili feedback dobila sam od ljudi koje nisam trebala pitati.

Pitanje je koliko najiskreniju kritiku možemo dobiti evaluacijom odmah nakon nekog predavanja, prezentiranja, akcije.

Tko bi ih i kada trebao pitati?

Najvrjednije rezultate sam dobivala kad je intervjue radila moja PR-arica. Ljudi su se opustili i nije bilo odmah nakon što su nešto dobili, već im je bilo dato da neko kraće vrijeme prođe, što im je omogućilo da bolje sagledaju treba li im to i koliko im treba. Jesu li potrošili vrijeme ili su ga konstruktivno uložili? Koje točno koristi imaju od toga?

I na kraju krasan i najljepši dar je od onih koji te redovito prate i koji sami navode mnoge kanale kroz koje to rade, a da ih ništa nisi pitao.

Odnosno jesam: „Bok, nisam te dugo vidjela, odlično izgledaš, kako si?“

Kritika je dobra

Kakvu god kritiku dobili, dobra je jer ju sami sebi nikada ne možete dati. Niti onu najgoru niti onu najbolju. Uzmite ju kao informaciju. Ne zanosite se slatkim pohvalama i pozitivnim kritikama, ne padajte u depresivna stanja zbog negativnih kritika i zlih jezika.

Kritika je informacija

Konstruktivne ili destruktivne kritike su ipak, morate stalno imati na umu, samo projekcije onih koji ih daju. Njihove vlastite slike svijeta obojene njihovim iskustvima, stavovima i emocijama.

Vama informacija njihove kritike služi kao orijentir, idete li u smjeru u kojem želite ili ne. Drugim riječima, jesu li to ti ljudi kojima želite biti okruženi ili ne.

Kritika je zaista samo informacija, a vi trebate odlučiti što ćete dalje s tom informacijom.