Odgovor na pitanje zašto je važno da izađete iz programa preživljavanja mogu sažeti u jednu rečenicu. Dok god ste u programu preživljavanja, nećete biti sretni.
Mogu i malo objasniti. Našem programu preživljavanja je bitno samo i upravo to. Da preživimo. Jesmo li cijeli, sretni, zadovoljni, siti ili bilo što drugo ga ne zanima. I to je sasvim OK, to je definitivno najvažnije jer ako nismo živi džaba nam sve drugo. No to je i zamka. Jer program preživljavanja teži samo tome. Čim si osigura preživljavanje, sva akcija staje i zamjenjuje ju mir i neaktivnost jer se tako energija ne troši uzalud. Ulazimo u štedljivi mode, kao na elektroničkim uređajima kada nam utičnica nije pri ruci, a trebamo još nešto važno obaviti. Uključujemo štedljivi mode. Luksuz sreće, zadovoljstva, ispunjenosti ne spada u prioritete, dakle ne treba nam. Za program preživljavanja to je nešto što neće niti pomisliti učiniti.
E, sad. Nama taj program više ne služi onako kako je služio našim precima. Mi već dugo ne moramo bježati od predatora, ne moramo loviti ili skupljati plodove da bismo preživjeli. Mi već dugo živimo u vremenu u kojem nam je gotovo obećano da ćemo preživjeti. Da ćemo imati dovoljno hrane, vode i gdje spavati. Ne za sve, no za veliku većinu ljudi u civiliziranom svijetu ovo vrijedi.
Zašto onda ostajemo u programu preživljavanja?
Detaljnije o ovome govorim u svojim predavanjima no ovdje ću koristiti dovoljno jasnu no skraćenu verziju.
U ovom programu ostajemo iz dva razloga. Prvi je taj što smo još biološki predisponirani da tako reagiramo te nam doslovno treba svjesna odluka da iza toga izađemo. A svjesnu odluku ne možemo donijeti ako nema jasnog razumijevanja stoga vas pozivam da ovo razumijete i donesete odluku o izlasku iz programa preživljavanja kako biste oplemenili vlastiti život i konačno ga počeli živjeti u svoj njegovoj punini. No da bismo to mogli, moramo zadovoljiti drugi razlog.
Dovoljno energije
Vidite, želja za preživljavanjem nam je najvažniji prioritet, najstariji dio nas te je kao takav zastupljen uvijek. Sve što je iznad toga na ljestvici (pogledajte Maslowljevu ljestvicu potreba) je manje važno. I to tako da sljedeća najvažnija stvar „pobjeđuje“ u odnosu na sve druge osim preživljavanja, treća pobjeđuje sve druge osim ove dvije…
Iz ovoga je prilično razvidno kako ako želimo ići na više nivoe moramo za to imati dovoljno energije. Energija je zapravo sve. Vrijeme, novac (indirektno), svi ostali resursi spadaju u energiju potrebnu za nešto. Dakle, ako nemamo dovoljno resursa za treći nivo, imamo za prva dva. Ako nemamo niti toliko, za prvi nivo sigurno imamo. U trenutku kada više nemamo energije niti za prvi dio, više nismo dio ove fizičke realnosti.
