Ima osoba koje osjećaj krivnje prati od najranijeg djetinjstva. To je onaj osjećaj kojeg su nam usadili roditelji, najčešće nesvjesno, jer nismo pojeli ručak do kraja, pospremili nered u sobi, jer smo loše napisali ispit ili smo se dugo zadržali na večernjem izlasku.
Nažalost, primjera je bezbroj. Kada se osvrnete na prijašnja iskustva, možete zaključiti da nije bilo opravdanja za navedene roditeljske reakcije. Prihvatiti sebe možemo samo ako se uistinu oslobodimo krivnje. Osjećaj krivnje nam ne dopušta da prihvatimo sebe.
Ako analizirate situacije u kojima imate i dalje prisutan osjećaj krivnje, a da nemaju veze sa zdravim razumom, onda je vrijeme da se iskreno zapitate zašto to radite?
Zamislite scenarij, donijeli ste odluku da ne želite živjeti u zajednici s partnerom koji Vas maltretira. Vaša odluka izazvala je burne reakcije članova obitelji. Nakon odlaska osjećate se loše iako ste svjesni da Vaš odnos nije počivao na obostranom povjerenju, toleranciji i zdravom odnosu.
Treba se zapitati na osnovu čega ljudi iz Vašeg okružja mogu zaključiti da će se situacija promijeniti i donijeti neki obrat. Potreba da Vas okrive ili Vam zamjere jer ste se odlučili na odlazak ne temelji se na zdravom razumu.
Ili, odlučili ste promijeniti posao bez detaljne analize što Vam novo radno mjesto donosi. Ljudi oko Vas su mišljenja da donosite nesmotrenu i naglu odluku, ne znajući koji su stvarni motivi. Nitko od Vaših prijatelja ne može procijeniti koliko Vas je postojeći posao iscrpio. Na osnovu čega Vam netko može tvrditi da u idealnom radnom okružju koje je pažljivo analizirano neće naići nepredvidivi problemi. I ako uistinu iznjedre poteškoće, osjećat ćete krivicu jer su Vam ljudi oko Vas savjetovali da ne donosite ne promišljene odluke.
Osjećaj krivnje nam je nametnut
Osjećaj krivnje na žalost nam je nametnut i on je neka vrsta navike. Ako u životu naiđete situacija zbog koje imate osjećaj krivnje, slobodno se zapitajte zašto bi se trebali osjećati krivima?
Je li to zato što niste ispunili očekivanja drugih ili se niste pridržavali njihovih obrazaca ponašanja.
Ne trebate se bojati da manje vrijedite ako se ne osjećate krivim ne dopuštajući da drugi određuju koje cipele trebate nositi i kako pri tome trebate hodati. Ti isti koji su Vam zamjerili zaboravljaju da ništa ne znaju o cipelama koje ste obukli niti o razlogu zašto hodate putom za kojeg oni misle da nije valjan odabir.
Kada sebi istinski oprostite sve ono što ste mogli učiniti drugačije, a niste, cijeli svijet nam oprašta.
Ne dopustite da se drugi ponašaju prema Vama onako kako se Vi nikad ne biste ponašali prema drugima. Imate pravo očekivati i tražiti poštovanje pod uvjetom da to drugima i pružate.
