Danas, kada je tempo života sve brži i brži, sve je više osoba kojima candida stvara probleme.

Sve je više ljudi koji padaju u ralje candide i svakodnevno se, znajući to ili ne, bore s njenom upornošću i popratnim neugodnim simptomima. O candidi se dosta priča, svi je nose, nije ju jednostavno staviti pod kontrolu. Candida je u stanju izazvati brojne neugodne tegobe svom domaćinu. Vrlo je uporna, borbena i strastvena kada je riječ o slatkoj hrani. Često se misli da donosi samo loše i da je isključivo zlica, no ipak, manje je poznato da je ponekad njena uloga ni manje ni više – zaštitnička.

Candida i njena uoga u organizmu

Candida je vrsta gljivice i spada u podvrstu kvasaca ili kvasnica, sićušnih mikroorganizma koji su prirodno prisutni na površini svih živih tvari. Prema medicinskim izvorima nalazi se u svima nama kao saprobiont. Saprobionti su mikroorganizmi koji su sastavni dio flore probavnog trakta (simbionti) i imaju ovdje važnu ulogu – razgrađuju organske tvari koje enzimi ljudskog probavnog trakta ne mogu razgraditi. Najčešći tip kvasnice zove se Candida albicans, što bi u prijevodu značilo – blistavo bijela.

Prekomjerno bujanja candide u organizmu

Candida živi u tamnim i vlažnim šupljinama, te se može naći u ustima, probavnom, mokraćnom, genitalnom traktu i koži. U normalnim okolnostima gljivica je pod kontrolom nama prijateljskih bakterija, no kada je rast candide prekomjeran, mijenja se obrazac kvasnice u obrazac gljivične infekcije i tu zapravo dolazi do pojave neugodnih simptoma.

Tijekom prekomjernog rasta, candida u organizam ispušta čak 79 vrsta toksina koji su metabolički otpad samih gljivica. Zahvaljujući svojim korijenima hvata se za crijevni zid i ako njen rast nije zaustavljen, dolazi do bušenja crijevnog zida i stvaranja sićušnih rupica koje tada dozvoljavaju djelomično probavljenim proteinima, toksinima, i samoj kandidi ulazak u krv te širenje po cijelom tijelu. Ovo stanje poznato je kao sistemska kandidijaza i može imati dalekosežno loše posljedice ponajviše po imunološki i središnji živčani sustav.

Candida se hrani jednostavnim šećerima i ima velik utjecaj na razinu šećera u krvi. Ona doslovce manipulira osjećajem gladi koju mnogi poznaju kao snažnu želju za slatkom hranom. Samo jedan slatki obrok dovodi do naglog bujanja populacije kandide. Tijekom vrlo kratkog vremena populacija kandide se može eksplozivno povećati, čime se neugodni simptomi pojačavaju.

Čimbenici koji doprinose da se candida širi

Kako je imunološki sustav u direktnoj vezi sa sastavom crijevne flore, do prekomjernog širenja candide dolazi zbog oslabljenog imunološkog sustava. Ako je crijevna flora poremećena nedostatkom dobre flore tada se dio, inače oportunih mikroorganizma, razvije preko mjere.

Čimbenici koji potiču razvoj infekcije candidom su:

• neprimjereno korištenje antibiotika i raznih drugih lijekova, hormona (kontracepcijske pilule, kortikosteroidi)
• neadekvatna prehrana (previše ugljikohidrata, slatke i konzervirane hrane, nekorištenje fermentiranih namirnica..)
• brojne kemikalije, aditivi i pesticidi u hrani i okolini koje štete crijevnoj flori
• rastu candide pogoduje i zatvor/opstipacija, kiselost organizma i smanjena razina kisika, nedostatak važnih vitamina i minerala, visoka razina toksina u organizmu, prisutnost teških metala, hormonalne promjene
• i naposljetku stres.

Simptomi i znakovi infekcije candidom

Kako se candida svojim korijenima hvata za crijevni zid, može prodrijeti u bilo koji dio tijela; može se proširiti do jetre, mokraćnog sustava, vagine (trajne reinfekcije kroz prodiranje iz crijeva), kože, noktiju, usta, sinusa, zglobova i drugih organa. Najpoznatija je upala vaginalne sluznice i rodnice, bijelo pranje, promjene mirisa, iscjedak, promjene na grliću maternice, promjene na prostati, kronične upale mjehura.

Prekomjerni rast candide manifestira kroz čitav niz tegoba:

• kronični umor
• nesanica
• tamni kolutovi oko očiju
• nadutost
• vjetrovi
• izražen PMS
• rektalni svrbež, zatvor ili proljev
• slaba koncentracija
• smetenost tijekom većeg dijela dana
• periodična depresivna stanja
• slabost mišića
• oticanja zglobova
• poteškoće s disanjem
• migrene
• anksioznost
• neugodan zadah
• naglašena želja za slatkom hranom
• pa sve do ozbiljnih problema različitog intenziteta (vaginitisa, čestih upala mokraćnog mjehura, upale crijevne sluznice, toksičnog preopterećenja jetre i bubrega, reumatizma, depresije, hormonalnih tegoba, pretilosti, problema sa sinusima, bubrežnih tegoba).

Povezano: Sindrom kroničnog umora

Drugo lice candide

Spomenute su mnoge zdravstvene tegobe gdje kandida dokazano šteti i ponaša se kao prava zlica, no sve je više podataka koji govore u prilog tome da jednim dijelom candida tijelu i pomaže, naime ponaša se zaštitnički. Poznat je tzv. visoki afinitet kandide prema teškim metalima. Candida asimilira dio teških metala i napušta tijelo prirodnim putem. U medicinskim krugovima naveliko se diskutira o mehanizmima ovog fenomena.

Naša civilizacija dovela je do pojave raznih teških metala u hrani, vodi, lijekovima i zubima. Količina teških metala je često puta i 1000 puta viša nego što je bila prije samo 50-ak godina. Teški metali (najčešće živa, aluminij, kadmij, olovo i dr.), preotimaju mjesta elementima u tragovima. Elementi u tragovima nalaze se u životno važnim enzimima i aminokiselinama koji sudjeluju u odlučujućim metaboličkim procesima. Teški metali prekidaju ove procese, onemogućuju regeneraciju, posebno ometaju rad žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem. Cijelo tijelo dovode u stanje sistemske iscrpljenosti.

Kako spriječiti bujanje candide?

Za vrijeme anticandida programa je prijeko potrebno uključiti detoksikacijske procedure koje će tijelu pomoći i olakšati izbacivanje toksina, ali i omogućiti brži dolazak do faze oporavka te bolje raspolaganje vlastitim energetskim zalihama koje će pak pridonijeti urednoj preraspodijeli energije čime se prirodni mehanizam samočišćenja vraća u stanje uredne funkcionalnosti.

Promjena načina prehrane i mjesec do dva anticandida dijete uz kombinaciju postupaka koji pomažu detoksikaciju organizma, moguće je riješiti problem prekomjernog rasta candide.

Vrijedi upoznati kako djelovati na oporavak crijevne flore i sluznice, koristiti pouzdane prirodne preparate i postupke (čišćenje crijeva, vaginalna ispiranja, čepići, vaginalete), supstituirati nedostajuću crijevnu floru (što nadilazi već svima poznate acidofilus i bifidus kulture), primijeniti postupke za detoksikaciju organizma, a kada da je to potrebno odlučiti se koristiti i pomoć liječnika i konvencionalnih antimikotika.

Autorica: Ivana Pavičić, fizioterapeutkinja i hidrocolon terapeutkinja