Prije nekog vremena angažirao sam ženu za jednu uslugu. Odradila je sve prema dogovoru i rekla cijenu koja je preniska da bi imala bilo kakve isplativosti. Potrošila je ukupno možda i više od dva sata da bi sve odradila, a naplatila je cijenu koja je dostatna za eventualno pola sata. Pitao sam je zašto toliko malo naplaćuje svoju uslugu. Odgovorila je da nije sve u novcu.
Učinite najbolje za sebe, podignite svoju vrijednost do nivoa dostojanstvenog života
Da ona to radi zbog ljudi, zbog kontakata, iskustva, zbog toga da učini nešto dobro. Plemenito, nema što. I čvrsto vjerujem u takve porive i razloge da nešto učinimo.
No nakon nekoliko dana na facebooku je podijelila ilustraciju dječaka sa zakrpama na hlačama pored koga hoda otac s rupama na svojim hlačama koje odgovaraju zakrpama na dječakovim. I ovo ćemo nazvati plemenitim, dijete nam je najvažnije i ako trebamo birati da damo djetetu ili sebi, dat ćemo djetetu.
Ma muči me nešto… Zašto ne bismo bili toliko dobri u onome što radimo da možemo zaraditi toliko da i mi i dijete imamo nove hlače? Učinite najbolje za sebe! Svi bismo to voljeli! Svi bismo željeli imati dovoljno novaca. Pa ipak… na početku teksta sam opisao situaciju u kojoj nije tako. Ta žena nije htjela više novaca za svoju uslugu iako ta usluga vrijedi više. Svjesna je ona koliko je naplatila. Svjesna je ona koliko je vremena uložila. I našla je ona nekoliko izgovora, no činjenica je da je potplaćena po vlastitom izboru. Ja ju prije angažmana nisam niti pitao za cijenu. Bio bih spreman platiti i više što sam na kraju i učinio jer znam da usluga koju je izvršila vrijedi više. Meni vrijedi više. I ona zna, ali ne može to reći i traži izgovore da to opravda.
Povezano: Koliko zaista vrijediš
Ja jesam bolji od toga
Naučili su nas da je sramota založiti se za sebe, naučili su nas da je loše tražiti ono što misliš da zaslužuješ. Još gore, naučili su nas da ne govorimo da smo bolji od nečega ili nekoga. Meni se ovo zadnje obilo o glavu bezbroj puta dok nisam kroz jako bolnu lekciju naučio JA JESAM BOLJI OD TOGA. Ne tako da to podcjenjujem, ne tako da to gledam s visine, nego tako da za sebe izaberem ono što zaslužujem.
Da se razumijemo, nije u novcima sve. Ne trebamo biti bahati, bezobrazni. Ne trebamo biti pohlepni i tražiti milijune iako su i milijuni sasvim u redu ako je etično i u skladu sa win-win-win pozicijom. No, zašto ne bismo svoju vrijednost podigli do nivoa dostojanstvenog života? To svi zaslužujemo.
Mnogi, pogotovo u mojoj zemlji će reći da je to nemoguće. Vjerujem da će biti mnogih koji će na ovaj tekst odgovoriti sa „lako je tebi“. I bit će u pravu. Lako mi je. Želite znati zašto?
Možda kod nas zaista i je teže, no vrijedi truda.
Učinite najbolje za sebe, budite najbolji što možete!
Budite najbolji što možete! Kada živite tako vama je dobro i svima oko vas je dobro. Kada zaista dajete najbolje od sebe, tada je svima dobro. Ne postoji opcija u kojoj činite najbolje za sebe tako da nekome činite loše. Onaj tko misli da je profitirao prevarivši nekoga, u velikoj je zabludi. Kad-tad će to shvatiti. Onaj tko misli da je loše naplatiti više svoju uslugu mora shvatiti da će ga ljudi početi cijeniti tek kad počne cijeniti sam sebe. Postavljanje fer cijene za svoja znanja i vještine je jedan od načina da kažete JA VRIJEDIM.
Ne možete tražiti povišicu na poslu ili ste probali pa bili odbijeni jer je „takva politika firme“? Poduzmite nešto mimo posla. Svoj hobi pretvorite u posao te na to stavite fer cijenu. Uskoro ćete moći napustiti posao jer vas tamo nedovoljno cijene. I ne bojte se da ste time učinili nešto loše jer na to radno mjesto će možda doći netko kome je ono ispunjenje snova. Nemojte misliti da ste nezamjenjivi. To je samo još jedna zamka ega.
Povezano: Što radimo pristajanjem na loš odnos
