Da, mi biramo vlastite autoritete. Oni nam uvelike mogu pokvariti život. Jesu li oni za to krivi? Krivac je onaj koji ih je odabrao kao autoritet.
Čitam danas neku objavu ogorčenog „kukatelja“ nad vlastitom sudbinom kako neka doktorica na nekom fakultetu sruši 65% svojih studenata. I sad kreće rasprava o njenoj nekompetentnosti. Imamo čudan način razmišljanja. Prihvatimo nekoga ili nešto kao autoritet, a onda ga pokušavamo prilagoditi sebi. Ako si prihvatio ići na predavanja, na predmet dotične profesorice, tada prihvati i sve ostalo. Ako ti ne odgovara način na koji ona to radi, kako ti može biti autoritet?! Ovo je jedan od osnovnih problema s kojima se susrećemo na putu do toga da bolje živimo. Biranje pogrešnih autoriteta.
Koje autoritete odabireš?
Odlazimo na izbore da izaberemo one za koje znamo da neće učiniti ništa dobro. Izgovor zašto biramo nesposobne i destruktivne je „zato što nema boljih, a ako ne odeš glasati, tvoj glas će iskoristiti“. Koliko besmisleno!? Ako na određenom mjestu nema nečega što želiš, zašto ipak izabireš biti na tom mjestu?
Kad bismo počeli svjesno birati i prihvaćati autoritete, tada bismo donosili bolje odluke i imali manje razloga za razočaranje. No, to zahtjeva promjenu paradigme. Zahtjeva da izađemo iz uloge žrtve. Ako izađemo iz te uloge, trebat će nam potpuno novi set vještina, a to podrazumijeva učenje. Dakle, odustajemo jer lakše je trpjeti pogrešne autoritete nego napraviti sve ovo da možemo prihvatiti konstruktivne autoritete ili još bolje da sami sebi postanemo autoritet.
Povezano: Kako možemo promijeniti uvjerenja?
Što nam može donijeti izbor drugačije vrste autoriteta?
Može nam donijeti motivaciju. Kada imamo autoritete s kojim rezoniramo, tada se doslovno događaju čuda. Sve najuspješnije firme rastu upravo na tome. Zaposlenici i poslodavac, odnosno autoritet, imaju iste ciljeve koje kane postići na slične načine. Tada ti autoritet postaje suradnik umjesto nekoga čega se bojiš i zazireš od njega.
Kako to izgleda na fakultetu? Profesor ima na umu rast vlastitog znanja, doprinos znanosti na direktan i indirektan način. Tako da sam učini istraživanja i radove te tako direktno doprinese znanosti te indirektno tako da usadi tu strast svojim studentima. Ako student prepozna da profesor čiji su predmet izabrali ne radi tako, možda je bolje da odu s tog fakulteta. Jer ako je taj zaposlenik tamo, a sustav fakulteta ga ne miče iako zna kakav je, onda je cijeli sustav neodgovarajući i neće studentu pomoći u rastu.
Netko će reći kako je ovo ograničavajuće jer kako će steći znanje. OK, hoćeš se molim odlučiti? Možeš li tamo steći znanje ili ne možeš? Ako možeš, onda možeš proći ispit. Ako ne možeš, što radiš tamo?! Kompromis je pogrešna paradigma. Iako su svi koji su pristali na kompromis jednim dijelom zadovoljni, svi su s druge strane nezadovoljni. A ta opcija zapravo ne postoji. Ne možeš biti istovremeno zadovoljan i nezadovoljan. Nisi Schrodingerova mačka.
Odluči se, kreni s tim
Tada poduzmi korake. Nemoj da te je strah odlaska iz programa koji ne odgovara tvojim vrijednostima. Ostankom se ograničavaš i štetiš sebi i svima oko sebe. Između ostalog i zato jer omogućavaš tom profesoru da i dalje radi. Da, on će raditi sve dok ima studenata kojima će predavati. A ti svojom odlukom to podržavaš i pomažeš mu da bude tamo i dalje. Na taj se način ne mijenja svijet. Tako samo možeš i dalje imati razloga za kukanje i prigovaranje, za biti razočaran i jadan. Tvoj izbor.
Sve gore napisano se odnosi na svaki drugi aspekt života jednako. Za posao, vezu, prijateljstvo i sve druge odnose. Ti biraš svoje autoritete. Svi autoriteti koje imaš su tvoja kreacija. Jesi li odabrao u skladu s onim što hoćeš?
