O novogodišnjim odlukama se govori neposredno prije ili iza Nove godine. U praksi su to najčešće izjave poput „znaš, odlučila sam da neću više pušiti iza Nove godine, neću više jesti slatkiše, krećem u teretanu…”
To me podsjeća na pjesmu Doris Dragović „željo moja tugo moja“. Iz svega toga proizlazi da ne razlikujemo želje od odluka. Osobno mogu imati jako puno želja, ali da bi se jedna od brojnih želja realizirala moram imati neki plan koji u konačnici uvjetuje i neki oblik aktivnosti. Problemi nastupaju kada shvatimo da odluke koje smo donijeli nismo kao takve proveli u praksi. Nastavljamo sa starim lošim navikama, nezadovoljni sami sobom osjećamo se depresivno, nezadovoljno i pomalo anksiozno zbog vlastite neučinkovitosti.
Kako naše novogodišnje odluke ne bi bile hvalisanje i razbacivanje, nužno je potrebno definirati cilj. Naime, ako sam odlučila promijeniti radno mjesto, to nije samo moja želja, nego je u jednom trenutku postala odluka. Bilo bi dobro da ciljevi vezani uz promjenu posla budu vremenski ograničeni. Ako sam donijela odluku da ću promijeniti posao do proljeća onda ću sve aktivnosti usmjeriti na potraživanje novog radnog mjesta. Velika je vjerojatnost da uspijem ako imam jasno postavljenu strategiju i definirane korake.
Svaka promjena traži i veliko ulaganje kroz osobno odricanje i samodisciplinu. I što onda ako ne uspijem, jedno je od čestih pitanja. Ništa se neće desiti ako ne uspijemo u pokušaju da nešto promijenimo na bolje. U konačnici nemate što prebacivati sebi, imali ste plan, pridržavali ste se nekih unaprijed definiranih koraka. Niste uspjeli, ali ste makar pokušali.
U prirodi čovjeka je da padne i ustane, najgore prolaze oni koji padnu i ne žele ustati tvrdeći da su imali dobru namjeru ili veliku želju.
Povezano: Najveća novogodišnja odluka – OPROST
