Istinska zahvalnost, odnosno prakticiranje iste, pomoglo mi je shvatiti kako je sve povezano sa svime. Prije toga, mislio sam da znam što je zahvalnost. Zapravo, na neki način sam i bio u pravu. No, naravno, kao i u većini područja, bez pravog uranjanja u temu ostanemo samo na površini.

Istinska zahvalnost

Bio sam zahvalan samo na dobrim stvarima. Zahvaljivao sam se samo onome čemu sam bio zahvalan. Onda sam počeo učiti o pravoj zahvalnosti. Učitelj je rekao kako smo svjesni zahvalnosti samo na površini i kako je došlo vrijeme da zaronimo dublje u zahvalnost. Ovo je ukratko moja definicija zahvalnosti – istinska zahvalnost je davanje energije za primljenu energiju. Možemo, rekao je učitelj, reći hvala, no puno je važnije osjetiti zahvalnost u sebi. Kao emociju, kao iskustvo. Da, i to mi je bilo jasno. I to sam radio već neko vrijeme. Znao sam što misli.

Tada je rekao da tu nije kraj sa zahvaljivanjem. Kada zahvalimo tome iskustvu, vrijeme je zahvaliti svemu i svima ostalima koji su omogućili da do toga iskustva dođe. Pokušao sam. Nekoliko dana sam se pokušavao zahvaliti sve većem broju ljudi i okolnosti koje su dovele do toga da se meni dogodi nešto za što sam zahvalan. Tek nakon nekoliko dana sam shvatio pouku ovoga predavanja. Pouku zahvalnosti.

Povezano: Prigovaranje i zahvalnost

Zahvaliti cijelom svemiru

Kada krenem zahvaliti za nešto što sam primio, moram obratiti pozornost, odnosno zahvaliti i svemu što je dovelo do toga da mogu osjetiti tu zahvalnost. Morao sam zahvaliti sebi. Svima u svom životu koji su dali svoj obol u tome da sam upravo sada na tom mjestu i toj situaciji. A to su pogađate svi ljudi koji su prošli, makar na sekundu, kroz moj život. Onda sam shvatio da nisu samo oni pomogli, tu su i njihovi roditelji, svi ljudi koji su dotaknuli njihov život da oni mogu učiniti to što su učinili. Pa oni koji su dotaknuli njihov život… Pogađate, za svaku i najmanju pozitivnu sitnicu u mom životu trebam zahvaliti cijelom svemiru. Svemu što se ikada događalo jer se značajno puno stvari moralo poklopiti da bih bio ovdje gdje jesam i radio ovo što radim.

Bio sam ponosan na sebe kada sam došao kod učitelja. Rekao sam mu da sam shvatio zahvalnost. Bio je zadovoljan. No rekao je, ovo do sada je tek pola posla. Nisam mogao vjerovati da može postojati još neka adresa na koju trebam uputiti svoju zahvalnost.

Rekao mi je: „Shvatio si zahvalnost na dubljoj razini. No, to je samo pola posla jer zahvaljuješ samo na onome na čemu misliš da trebaš zahvaliti. Zahvaljuješ samo onome što smatraš dobrim i pozitivnim. Cijeli je svijet onoga što smatraš lošim i negativnim, a jednako te je tako učinkovito dovelo na mjesto na kojem si. Misliš li da tome ne trebaš zahvaliti? Misliš li da brisač briše kišne kapi samo kad ide lijevo ili samo desno? Ako „dobrom“ i „lošem“ daš predznak, izgubit ćeš poantu i vjerojatno propustiti lekciju.“

Na trenutak sam se pokolebao. Bilo mi je teško pomisliti da trebam zahvaliti za loše stvari. Onda sam shvatio da sam upravo dobio ogroman dar. Jako veliki „poligon“ na koji mogu odaslati svoju zahvalnost.

Sve što sam mogao reći je „hvala“. I to je bilo sasvim dovoljno.

Povezano: Daj prvo sebi pa ćeš i drugima moći dati više