Motivirana korištenjem pokreta u svrhu poboljšanja zdravlja, Vedrana Nucak je završila Kineziološki fakultetu u Zagrebu. Želja za usvajanjem novih znanja i razumijevanjem čovjeka kao jedinstvenog bića odvela ju je na specijalizacije u Austriji, Njemačkoj, SAD-u i Hrvatskoj. Vedrana Nucak je kineziologinja i certificirana savjetnica fondacije za staničnu medicinu Dr. Rath, a kao psihoterapeut-logoterapeut je pronašla sebe i smisao svojega rada i postojanja. 

Za one koji ne znaju, reci nam ukratko što je logoterapija?

Vedrana: Logoterapija je psihoterapijski pravac kojim se pomaže ljudima da pronađu smisao života – znači terapija smislom. Razvio ju je austrijski neurolog i psihijatar Viktor Frankl. On smatra da pomanjkanje svrhe i smisla života uzrokuje duševni nemir, prazninu, osjećaj besmisla te uzrokuje mnoge bolesti današnjice. Povremeno se svatko od nas – a u kriznim situacijama i češće – pita:  za što živim? kako izdržati u krizi? što je smisao mojeg života? što mi je u životu važno? što mogu promijeniti?

Frankl uvijek naglašava da je čovjek duhovno biće te da je duhovna dimenzija specifično ljudska. Upravo ona nas čini osobama u punom smislu te riječi. Bez obzira na stanje i situaciju ono što uvijek treba biti sačuvano je dostojanstvo svakog čovjeka. Uvođenjem duhovne dimenzije Frankl je rehumanizirao medicinu jer čovjeka gleda kao jedinstvenu, cjelovitu i neponovljivu osobu.

Kako je sve počelo, kako si se odlučila u kojem smjeru ići?

Vedrana: Kineziološki fakultet sam upisala zbog kineziterapije, odnosno liječenja pokretom. Kako nakon završenog fakulteta nisam mogla pronaći stalni posao u struci, obiteljski prijatelj me pozvao u Beč jer je otvarao predstavništvo jedne švicarske korporacije pa mu je trebala asistentica. I tako mi se dogodilo da sam počela raditi ono od čega sam uvijek bježala, a to je uredski posao. Sam posao je bio na svoj način zanimljiv i dinamičan, ali daleko od želje mojega srca koju sam potisnula duboko u sebi – raditi na prevenciji bolesti i promicanju zdravlja.

Ipak, crv mi nije dao mira i nakon više godina počela sam istraživati gdje i kako se koristi kineziologija u Austriji. Međutim, kineziologija je tamo bila nešto drugo. Govori se o primijenjenoj kineziologiji kao spoju tradicionalne kineske medicine i naše zapadne. Osobu se gleda cjelovito kroz trokut zdravlja, odnosno uspostavljanje ravnoteže tijela, uma i osjećaja te okruženja.

Meni je bilo otkriće što mogu masirati točku na nozi da bih smanjila glavobolju ili nježno držati točke na čelu kako bih smanjila stres. Jednostavnim tehnikama i vježbama mogla sam u bilo koje doba i na bilo kojem mjestu pomoći sebi i drugima. Stanična medicina i dr. Rath pomogli su mi ne samo u održavanju vlastitog zdravlja nego sam naučila kritički razmišljati i tražiti istinite odgovore vezane za različite uzroke čestih bolesti današnjice. U današnje doba saznanja o holističkom pristupu čovjeku trebali bi imati svi stručnjaci koji se bave zdravljem i bolestima.

Godinama s klijentima prakticiram kineziologiju i staničnu medicinu s odličnim rezultatima, međutim nešto mi je nedostajalo, ali nisam znala što. A život uvijek vodi do onoga što ti je potrebno i to u pravom trenutku.

Tako sam jednog sunčanog jesenjeg dana na raskrižju blizu našeg stana susrela Katarinu, moju kumu i najdražu prijateljicu iz djetinjstva koja mi je, onako usput, rekla da u subotu počinje edukacija iz logoterapije, te da ona i njene sestre idu, pa ako me zanima da se i ja mogu prijaviti za to uvodno predavanje. Bez razmišljanja sam rekla: da. Paradoks je u tome da sam u Beču živjela gotovo 20 godina, ali nisam čula za logoterapiju i Viktora Frankla, a jedan „slučajan“ susret u Zagrebu doveo me do filozofije i učenja koji su posložili sve kamenčiće koji su nedostajali u mojem životnom mozaiku.

Tvoj rad je temeljen na osobnom iskustvu bolesti i zdravlja. Reci nam nešto o tome!

Vedrana: Prije više od 15 godina prisustvovala sam jednom od seminara iz primijenjene kineziologije. Voditeljica je cijeloj grupi postavila pitanje: „Da možeš, što bi sada najradije napravila?“. U to doba kao najbolja supruga, majka dvoje male djece, poslovna asistentica, kuharica, čistačica itd. bila sam na rubu snaga. Moj odgovor je bio: „Otišla bih na odmor, ali si ga ne mogu priuštiti.“ U tom trenutku počeli su bolovi u koljenima i nožnim zglobovima, a sljedeći dan više nisam mogla ni stati na noge, a kamoli napraviti par koraka. Završila sam u bolnici – na „odmoru koji si ne mogu priuštiti“ i punom pansionu. Nakon višednevnih pretraga došao je moj glavni liječnik i rekao da nažalost nisu otkrili od čega bolujem. Nalazi nisu bili dobri, a ipak nedovoljni za neku jasnu dijagnozu. To me nije uznemirilo, samo sam rekla neka me puste da se odmorim i da će sve biti dobro. U tom trenutku situacija nije bila nimalo optimistična, ali sada, gledajući unatrag mogu samo reći da su upravo moja bolest, ta potpuna nemoć i nemogućnost kretanja bili veliki blagoslov za mene. Smisao moje patnje mogla sam razumjeti tek kada je ona bila iza mene.

Želiš reći da patnja ima nekog smisla?

Vedrana: Temeljeno na vlastitom iskustvu bolesti sada pouzdano mogu reći da patnja zaista ima smisla. Ponekad nas patnja ostavlja bez nade. Osjećamo se prepuštenima situaciji koju ne možemo promijeniti npr. bolest, smrt bliske osobe, nenadoknadiv gubitak ili nepravedna sudbina. Tada pomislimo: zašto baš ja? zašto se baš meni to događa?

Međutim svaka kriza ima i svoju šansu – izbor u mojoj bolesti mogao je biti samosažalijevanje, ljutnja, prepuštanje lošoj sudbini i depresija ili promjena vlastitog stava prema sebi i životu. Sada mogu reći da sam godinama bila bahata te zdravlje, blagostanje i život smatrala same po sebi razumljivima. Tek kada je tijelo dalo „otkaz“ počela sam shvaćati prave vrijednosti i cijeniti život kao dar.

Patnja je zapravo kušnja i logoterapija nam upravo pomaže nadvladati tu krizu i životnu nevolju – pomaže nam usprkos gorkom iskustvu patnje doći do novog početka. To možemo samo ako otkrijemo smisao u kriznoj situaciji.

Smisao nam nitko ne može dati ili nametnuti – svatko od nas otkriva smisao svakog trenutka ispočetka. Ključ izlaza iz krize uvijek je u samoj osobi. Tražimo mogućnosti rješenja u datom trenutku te koja od tih mogućnosti je najsmislenija. Tek kada odaberemo nešto što za nas ima smisla spremni napraviti i prvi korak promjene. Sljedeći izazov je ustrajati u tim malim nelagodnim koracima…

Kako metode koje koristiš „gledaju“ na zdravlje?

Vedrana: Metode koje koristim na svaku osobu gledaju cjelovito. Nitko od nas nije samo oko, uho ili bubreg, svi smo mi puno više. Uzimajući u obzir fizičku, psihičku i duhovnu dimenziju zaokružila sam svoju sliku o osobi koja mi povjerava svoje brige i zdravstvene probleme. Kineziologija i stanična medicina pomažu u balansiranju psihofizičke razine, međutim bez povezanosti s našim duhom sveli bismo se na razinu životinje. U redu je vježbati, zdravo se hraniti, pozitivno misliti, učiti itd. ali nije dovoljno za postizanje onog unutarnjeg zadovoljstva i mira. Tijelo je instrument našega duha koji prožima tijelo i psihu. O tome sam već pisala u kolumnama na Obiljci.

Franklovo iskustvo preživljavanja koncentracijskog logora potaknulo me na razmišljanje što mu je pomoglo preživjeti te nama nezamislive strahote gladovanja, teškog fizičkog rada i stalnog straha za vlastiti život?! Nije imao niti zdravu hranu, ni vitamine, lijekove ili čajeve, njegovi supatnici sigurno nisu bili bezbrižni i opušteni  – što ga je držalo da i u takvim ekstremno lošim uvjetima preživi? Samo ga je volja za smislom preživljavanja te patnje mogla održati da preživi novi dan.

Naši problemi i životne okolnosti srećom su neusporedivi s Franklovima, pa za njihovo rješavanje imam na raspolaganju puno alata – od masaže određenih refleksnih točaka za vitalizaciju tijela, promjene različitih uvjerenja pa sve do ciljanih vitaminskih formula koje hrane određene vrste stanica. Paralelno radu na tijelu i psihi radimo na preuzimanju odgovornosti za vlastiti život i zdravlje, razgovaramo o mogućnostima izbora u tom trenutku – time uključujemo duhovnu dimenziju i tek tada dolazi do poboljšanja i promjene stanja.

Na individualnim savjetovanjima, radionicama i seminarima pomoći, samomopomoći i samorazvoja s radošću podsjećaš svakog pojedinca na njegovu jedinstvenost, vrijednost, moć ljubavi i samoiscjeljenja koje nosi u sebi. Koliko su ljudi svjesni svoje unutarnje moći?

Vedrana: Dugi niz godina ni ja nisam bila svjesna svoje unutarnje moći. Često se prepustimo da nas život nosi umjesto da ga uzmemo u svoje ruke. Vjerujemo da su svi dobronamjerni u svojim savjetima i preporukama ili važne izbore prepuštamo roditeljima. Olako odustajemo od vlastitih talenata, sposobnosti i snova.

Zbog toga logoterapija za mene nije jedna u nizu metoda ili tehnika – to je stil života. Kada osvijestimo da smo mi kokreatori – sustvoritelji vlastitog života, kada počnemo život gledati kao na najvrjedniji dar, kada se konačno počnemo oslanjati na glas vlastitog srca, talente i sposobnosti koje smo dobili, kada shvatimo koliko smo dragocjeni i jedinstveni već time što smo tu – onda možemo u svakom trenutku vidjeti da naše postojanje ima nekog smisla.

Jesi li ikada razmišljala da povijest ovog planeta ne bi bila ista da nema tebe, tvoje djece, tvojih roditelja, prijatelja? Kako to da stvorimo i odgojimo dvoje djece u istoj obitelji, istom okruženju, a da su oni potpuno različiti? Frankl govori o „tertium datur“  – trećem koji daje i koji se upleo među naše roditelje prilikom začeća. I bez obzira jesu li nas roditelji željeli ili ne, taj treći je htio da budemo tu i živimo svoj život u punini. Nisu važni problemi i životne krize jer oni dolaze i prolaze te se s njima nosimo kroz naše izbore. Oni su uvijek krojeni po mjeri svakoga od nas ponaosob – kroz njih rastemo u bolje ljude, osobe pune zahvalnosti, dobrote i ljubavi.

Svi koji žele saznati više o logoterapiji, očuvanju zdravlja, prirodnim načinima liječenja imat će priliku slušati te u eteru. O čemu se radi?

Vedrana: Logoterapija ima čudesnu moć. Zahvalna sam našoj dragoj profesorici dr. Cvijeti Pahljina koja provodi studij logoterapije u Hrvatskoj i Sloveniji te kao magnet oko sebe okuplja predivne ljude. Kako sam aktivna članica udruge LOGOS – Hrvatske udruge za logoterapiju i asistentica na studiju logoterapije, imam priliku surađivati s većinom logoterapeuta i polaznika studija. Tako sam upoznala i dr. sc. Dubravku Šimunović koja petkom vodi emisiju „Nadom nošeni“ na Radio Mariji. Nošene duhom logoterapije pokrenule smo neke zajedničke projekte, a jedan od njih je i ova radio emisija s temom „Tvoja patnja ima smisao“.

Što je za tebe obilje?

Vedrana: Obilje je kada u svakom, pa i u onim teškim izazovnim trenucima, imaš povjerenja da će ti život donijeti upravo ono što je najbolje za tebe. Ili kako je Viktor Frankl rekao: „Iz ruševina se najbolje vide zvijezde.“

Pripremila: Marijana Glavaš
Fotografije: Vedrana Nucak, privatna arhiva