Ni sam ne znam koliko me ljudi koji su došli kod mene na coaching pitalo potpisujemo li kakav ugovor o
coachingu. Treneri, coachevi… to obično rade. Ja ne potpisujem ugovore jer mi nisu potrebni.
Je li ugovor o coachingu garancija uspjeha
Rad sa mnom je drugačije koncipiran i autoritet gradim na nečemu drugom. Na znanju, iskustvu i tome da klijent vidi promjene. Nikome ne treba više. Osoba koja sa svojim klijentom želi potpisati ugovor, zapravo se želi osigurati da će klijent dolaziti bez obzira na sve. Da će novac nastaviti dolaziti. Sebe krije iza ugovora kojim pokušava stvoriti autoritet. I uspijeva. Mi ljudi padamo na ugovore. Što god ti je važno u životu, moraš imati ugovor za to. Za automobil, za posao, kuću, kredit, za brak pa čak i ugovor o coachingu.
Dakle, kako najbolje uvjeriti osobu da znaš što radiš? Reci joj da potpiše ugovor. Kako nagovoriti klijenta da radi ono što ti misliš da je najbolje? Nagovori ga da potpiše ugovor i onda maši tim ugovorom svaki put kad je osobi nešto teško ili kad nešto ne može učiniti.
Sjećam se jedne kolegice koja se hvalila kako ima coacha iz Amerike i plaća joj ogroman novac za coaching. No želi to jer je to garancija da će biti uspješno. Pričala mi je kako joj je coach dala zadatak koji je ona trebala napraviti, no nije ga napravila. Na što je coach reagirala tako da se naravno pozvala na ugovor te prijetila prekinuti suradnju s klijenticom jer to što rade je dobro za nju i MORA to učiniti.
Povezano: Kako rješavamo probleme?
Je li ugovor o coachingu pogrešan
Ovdje ima više stvari koje su totalno pogrešne. Prvo, taj ugovor, drugo, u redu je postavljati zadatke klijentu, no nikada mu ne daješ nešto što nisi siguran da će moći i htjeti odraditi. Jer u suprotnom radiš protiv sebe. Osoba koja nije učinila dogovoreno počinje osjećati animozitet prema tebi. Time si rušiš autoritet. Također, ako nije učinila nešto što si je uvjerio da treba učiniti radi sebe, to znači da nisi prepoznao njen nivo energije i trenutnih mogućnosti. Ili joj jednostavno nisi uspio pokrenuti samomotivaciju. Što je možda najgore od svega, osoba gubi dojam da ona zaista može promijeniti stvari i time otežavaš ili čak onemogućuješ rad s klijentom.
Ima i onih koji se boje za svoje tajne te stoga preferiraju ugovor u kojem je naravno klauzula o povjerljivosti. Ni to ne potpisujem jer mi u radu nije važno da osoba otkriva svoje tajne ili ono što ne želi da netko zna. Nikada ne tražim da mi klijent kaže nešto s čim nije potpuno u redu da kaže. Mi i tako ne radimo na problemu, nego na cilju. Razvlačenje priče o problemima i tajnama samo nas drži u začaranom krugu i crpi nam energiju. Nepotrebno.
Postizanje pobjeda
Naravno, dajem klijentima zadatke. No uvijek ono što mu je u tom trenutku potrebno i što može izvesti. Tada nemam problema s time da se zadaća ne napravi, nego me naprotiv klijenti pitaju koja im je zadaća do sljedećeg susreta. Tim zadacima činimo male pobjede. Puno malih pobjeda je velika pobjeda. I to je obrazac koji ciljam ugraditi u svakog klijenta. Postizanje pobjeda. Ako postižeš male pobjede, ne postoji smjer kojim nećeš biti zadovoljan, a tada ne postoji ništa što ne možeš postići. Tada, kad postaneš pobjednik samo se okreneš u željenom smjeru i nastavljaš pobjeđivati.
Dakle, ne trebam ugovor o coachingu. Tvoja želja za promjenom i shvaćanje da je možeš učiniti su mi garancija da ćemo uspješno surađivati.
