Probudilo me sunce na prozoru. Veselo sam ustala te se kao i svako jutro spremila za odlazak posao. Sjela sam u automobil te krenula dvorišnim putem prema glavnoj cesti.
Na uskom dijelu puta između kuća u sivilu asfalta i betonskog zida ugledala sam maslačak. Predivni mladi zeleni listovi i dvije vesele žute glavice izrasli su iz betona.
Morala sam stati! Zaustavila sam automobil, povukla ručnu kočnicu, izašla iz auta i zastala pred ovim čudom. Nigdje ni mrvice zemlje! Samo beton i asfalt i maslačak u svoj svojoj ljepoti.
Rekli bismo, ništa čudno – ta proljeće je. Maslačaka ima posvuda. Istina, ima ih i u našem vrtu i u susjedinom, na livadi i u parku. Ta biljka je ionako običan korov.
A znate li da je taj korov ljekovit? Cvijet maslačka potiče koncentraciju, list čisti cijeli organizam, korijen stimulira jetra, srce i cirkulaciju. Maslačak je bogat kalcijem koji je neophodan za rast i čvrstoću kostiju. Sadrži i visoke koncentracije vitamina C pa je dobar antioskidans i tako štiti stanice od oštećenja i starenja. „Mlijeko“ iz stapke maslačka korisno je u liječenju kožnih bolesti koje su uzrokovane mikrobnim i gljivičnim infekcijama. A sok maslačka spominje se i kod tegoba kao što su žutica, dijabetes, zatvor, anemija, visoki krvni tlak…
Maslačak
Jeste li znali da u tom naizgled bezvrijednom žutom cvjetiću postoje toliki lijekovi za ljudsko zdravlje? Možemo ga jesti sirovog, napraviti sok, narezati na salatu ili napraviti med od maslačka za dišne puteve. Kako vidite – nije ovo bezvrijedan korov, nego lijek iz prirode darovan čovjeku.
Zbog toga sam morala na nekoliko trenutaka zastati i iz blizine pogledati ovo ljekovito čudo koje se probilo i izraslo iz gotovo nemogućih uvjeta. Počela sam razmišljati. Uspoređivati. Diviti se. Zahvaljivati. Nametnulo mi se pitanje nismo li i mi kao ovaj maslačak na cesti?! Probijamo se kroz život između betona i asfalta u svoj svojoj ljepoti kao ovaj „korov“.
Sagnula sam se i mobitelom napravila par fotografija. Da mi budu podsjetnik u trenucima kada posustanem, kada mislim da ne mogu, ne znam ili mi se zadatak čini nerješivim.
Jedan običan maslačak pokazao mi je da je zaista sve moguće. Žute glavice ponosno je okrenuo prema suncu i već je svojim postojanjem ispunio svoju ulogu. Zašto je nama tako teško prihvatiti da je dovoljno da smo tu takvi kakvi jesmo i da vrijedimo već time što postojimo? Ovaj maslačak sigurno nije razmišljao o meni, susjedu koji bi ga mogao iščupati, psu lutalici ili drugim mogućim opasnostima nego je samo tražio svoje mjesto pod suncem.
Snaga ovog maslačka nosila me cijeli dan – ako on može rasti u izazovnim uvjetima, kako ne bi mogla ja?! Ovaj maslačak odabrao je svoje mjesto pod suncem, a ti?
Moja FB prijateljica Kristijana je komentirala: „Tko želi, nađe način…“
Autorica: Vedrana Nucak, kineziolog i logoterapeut
