Oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost

Oholost

Kroz povijest je oholost uzela nebrojene živote. Onih koji su bili žrtve oholih, ali i sami ti oholi su stradavali zbog ovoga smrtnog grijeha. Oholi smo svaki put kada mislimo da smo bolji od nekoga. Vrjedniji, svaki put kada se tako ponašamo. Kada mislimo da znamo bolje od nekoga što je za njega bolje. I da, svi to radimo. Još nisam upoznao osobu koja nema oholosti. Ako je znate ili mislite da ste jedna od tih osoba, rado bih da mi se javite.

Negdje sam pročitao zgodnu izjavu: „Na svijetu postoji oko 5000 vjera, ali ne brini, tvoja je jedina prava“. Ovo pokazuje apsurd oholosti. A mi opet padamo na to. Bolji smo jer smo određene boje kože, bolji smo jer smo muškarci ili žene, bolji smo jer smo određene vjere, bolji smo jer smo zaposleni u određenom poduzeću, završili određenu školu, ili smo bolji jer ne vjerujemo u Bogove, odustali smo od rada u kompaniji, protivimo se sistemu, ne nosimo kravatu…

Oholost koja je proizvela holokaust i oholost koja je učinila inkviziciju stvarnom je očigledno opasna po život, po mnoge živote. Malo je teže prepoznati opasnost u ovim našim malim oholostima. No, i one su smrtni grijesi.

Povezano: Sedam smrtnih grijeha – Lijenost

Dio nas umire kad god smo oholi jer ne dajemo životu da postoji

Branimo nekome nešto. Time ubijamo život i to se uvijek odrazi na sve uključene. Zbog i najmanje oholosti pate svi uključeni. A uključeni smo doslovno svi. Oholost ne poznaje ili ne priznaje jednu činjenicu: mi smo svi jedno. Ako se bilo tko od nas uzvisi iznad drugoga, nestaje život. Pogledajmo kako djeluje jedan organizam. Koji je organ najvažniji? Mozak? Srce? Noge? Želudac? Koža? Probavni sustav? Tko od njih može za sebe reći da je važniji od bilo koga drugoga? Nitko. I ti naši dijelovi tijela su čini se inteligentniji od nas.

Jeste li kada čuli da su nečiji dijelovi tijela išli na glasanje za to tko će vladati tijelom? Niste naravno. To radimo samo mi ljudi. Jer ne razumijemo da smo svi jedno i da bez i najmanjeg od nas ne postoji ništa na način kako postoji. Da je i najmanja sitnica drugačija, sve bi bilo drugačije. Kada ovo shvatimo, nema više smisla biti ohol.

Živi i pusti živjeti, zaboravi na oholost

Dakle, sada kad više nemamo razloga biti oholi, promotrit ćemo one koji su žrtve oholosti, ali s druge strane. Oni koji ne žele upasti u zamku oholosti drže se druge krajnosti i bivaju smjerni. Misle kako će im poniznost i čednost donijeti spas od oholosti. I time postaju oholi. Jer su kada su ponizni i čedni „bolji“ od onih oholih. I eto oholosti s druge strane s koje joj se nismo nadali.

I sada ovo izgleda prilično zapetljano. Možda se čini nemoguće pronaći dobro rješenje iz ove jednadžbe. A rješenje je „živi i pusti živjeti“. Ne uskraćuj nikome pravo ni na što, dok god ti nemaš direktnu štetu od toga. Ne daj nikome da na tebe utječe na način na koji ne želiš, ništa nemoj gledati crno-bijelo jer takva perspektiva ne postoji. Uvijek je tu najviše sivih područja kroz koja možemo plivati tek kada imamo dovoljno samopouzdanja i možemo konstruktivno zaključivati.

Nekad ćeš vidjeti da si od nekoga bolji, i to nije problem, iskoristi to za dobro

I nemoj to povezivati s tim da je taj netko lošiji, a posebno da je njegova obitelj, rasa, nacionalnost, kolektiv bilo koje vrste i veličine zbog toga loš ili lošiji. Nemoj nikada ići iz pozicije protiv nečega. Ne idi pobijediti nekoga drugog, nego budi bolji od sebe kakav si bio jučer. Kada imaš potrebu bilo koga ili bilo što umanjivati, to znači da ne vjeruješ u svoju veličinu. I onda, čak i ako izabereš najbolje, griješiš jer misliš da si ako si bolji iznad nekoga.

Ponekad mi se dogodi da mi u trgovini neka starija gospođa priđe i zamoli da joj dohvatim nešto s neke više police. Svjesnost svoje veličine (u ovom slučaju visine) znači ljubazno se nasmiješiti i dodati gospođi ono što želi ili se ispričati ako nemaš vremena ili to ne želiš učiniti. Na to imaš pravo. Ako s druge strane pogledaš gospođu s visine i kažeš eeee gospođo, u što vam je život prošao kad morate moliti ljude da vam nešto dodaju, to je oholost. Rekao to u sebi ili na glas. I ohol si čak i ako pristaneš dodati, kao i ako ne pristaneš dodati. Dakle, sve na svijetu možemo učiniti oholo i ponizno. Opet, stvar izbora. Što biraš?

Povezano: Sedam smrtnih grijeha – Neumjerenost u jelu i piću