Miroslav Skender - Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život je najbolje što Vam se može dogoditi

Miroslav Skender, trener je osobnog razvoja koji je svoju prijašnju karijeru zamijenio radom s ljudima i pomaganju da postignu vlastite životne ciljeve. Kako ističe, jako je važno da osoba želi promjenu jer on nije taj koji mijenja vaš život, to činite sami, a on vam u tome može biti putokaz i podrška. Miroslav kaže: „Nekad jedna rečenica može promijeniti nekome život. Možda ću nekome pomoći da čuje svoju rečenicu koja mijenja život.“

Što te potaknulo da postaneš trener osobnog razvoja?

Miroslav: Oduvijek sam naginjao tome na određeni način. Još kao klinac sam želio studirati psihologiju, no na vrijeme sam shvatio da ne nudi odgovore koje sam tada tražio. Stoga sam tada odustao od toga. Krenuo drugim putem. Puno godina kasnije saznao sam za ovo zanimanje koje je točno ono što sam htio. No, tada se pojavio problem gdje se educirati. Razmišljao sam i o odlasku izvan zemlje, no u samorazvojnom programu kojem sam se posvetio pokrenuta je coaching akademija. To je bio jedan od većih sinkroniciteta u mom životu. Završio sam četvorogodišnju akademiju, no tu moje učenje nije stalo. Sad sam potpuno svjestan da nikada niti neće. Razlog mog zanimanja za ovu tematiku je shvaćanje da je naš um jako moćan, no da nemamo dovoljno znanja ni iskustva da ga koristimo na način kako možemo. Rano sam shvatio da nas uče ljudi koji ni sami nisu dovoljno razvijeni, tako da već na samom startu kasnimo. Cilj mi je bio saznati o umu i načinu na koji radi dovoljno da mogu svoj život smisleno posložiti, a zatim to isto primijeniti na onima koji žele napredovati.

Kako kao trener osobnog razvoja pomažeš ljudima? Koje alate korstiš?

Miroslav: Vjerovali ili ne, najmoćniji alat koji koristim je zdrav razum. Iako imam mnoštvo različitih tehnika kojima se služim – komunikacijskih, mentalnih, energetskih… Svaka osoba s kojom radim je posebna i svakoj pristupam na drugačiji način. Radimo različite stvari i postižemo različite rezultate. No u podlozi je procesa prvenstveno ono što želimo. Definiranje i „čišćenje“ ciljeva. Tada dolazi otkrivanje eventualnih „blokada“. Blokade sam stavio u navodnike jer one nisu ništa loše, one su samo alati za postizanje nekih drugih ciljeva. Mnogi misle kako je potrebno maknuti „loše“, no loše ne postoji. Loše je dobro, ali za nešto drugo. Za neki drugi cilj. Ako se taj cilj razlikuje od onoga što mentalno želimo, čini nam se da nam radi loše u životu. No, taj kako sam ga nazvao alat samo radi svoj posao. Nakon što to prođemo i shvatimo možemo ići dalje prema cilju ili redefinirati ciljeve pod svjetlom novih spoznaja.

Što najviše voliš u svom poslu?

Miroslav: Uh, teško pitanje… tu ne postoji samo jedan odgovor. To što radeći s klijentom i ja rastem i razvijam se. Naj pogled osobe koja je upravo i mentalno shvatila da joj je život promijenjen. Volim moć toga što radim. Svaki put se ponovno oduševim rezultatima i dobrobitima koje oni nose na širu zajednicu. Jer svaka je promjena dalekosežna i velika. Volim brzinu kojom se neke stvari mogu mijenjati. Volim što upoznajem divne ljude i sudjelujem u kreiranju divnih priča. Evo, to bi bilo ono osnovno što volim u svome poslu.

Svakodnevno radiš s ljudima. Koje su po tebi najvažnije stvari koje nedostaju u našim životima i što smatraš najvećim izazovom današnjeg života?

Miroslav: Nedostaje nam samoinicijativa. Ne promišljamo dovoljno o onome što se događa oko nas. Prelako prihvaćamo autoritete koji nemaju kompetencije da nas vode i to nas sve gura nazad. Prihvaćamo opća mišljenja i stavove i teško to mijenjamo. Treba nam akcija. Treba nam da sami donesemo zaključke i da se pokrenemo. Problem je što smo si dozvolili biti preopterećeni onim što moramo toliko da ne stignemo razmišljati i rasti. Nemamo vremena za to. S druge strane, najveći izazov današnjeg života je pronaći granicu do koje nam civilizacijske tekovine modernog doba služe i rade u našu korist, a nakon koje nam štete i porobljuju nas.

Kada govorimo o zdravlju, mislimo na fizičko, emocionalno, mentalno i duhovno zdravlje. Zdravi smo kada postoji ravnoteža. Koji je najbolji način da se to postigne.

Miroslav: Ovo je jako važno pitanje. Ravnoteža je ono što nas čini zdravim. I to je možda najvažnija stvar koju radim sa svojim klijentima. Zbog toga se nisam opredjelio raditi kao coach za veze, posao, karijeru i slično kako se to obično u mojoj struci radi. Shvatio sam da ako ciljam na samo jedan segment života, čak i ako klijent postigne cilj, nismo napravili ništa duboko. Gotovo uvijek kada netko dođe s problemom trebamo početi raditi na sasvim drugom polju od onoga koji klijent želi unaprijediti. Ako radimo strukturirano i kako treba, tada ne mijenjamo samo jedan dio života. Negdje sam pročitao sjajnu analogiju za ovo. Zamislite zdjelu kuhanih špageta, možete li pojesti samo jednu, a da ne utječete na druge? Tako nekako izgleda i rad kod mene. Utječemo na sve i uspostavljamo balans u životu klijenta. Tada on postaje osoba koja upravlja životom. Također, ljudi su navikli rješavati probleme na način koji im je blizak. Ljudi koji smatraju kako postoji samo fizički svijet pokušavaju problem riješiti na fizički način. Oni koji znaju za energetski svijet, oni pokušavaju problem riješiti na tom nivou. No, dovoljno je dobro samo ako radimo na obje strane istovremeno i u istom smjeru. Jedan od preduvjeta da bi osoba mogla doći kod mene u program je da se bavi nekom fizičkom aktivnosti. Upravo zbog te ravnoteže između mentalnog, energetskog i fizičkog.

Smatraš li da ljudi ignoriraju svoje duhovno zdravlje? Koji savjet želiš dati onima koji još nisu otkrili moć koja postoji unutar njih?

Miroslav: Da. Ignoriraju ga. No ne svi. Postoje oni koji ne znaju za postojanje toga dijela sebe. Oni ga nisu svjesni ili ga poriču. Samim time ga ne ignoriraju. Nego kako sam rekao ne znaju ili poriču. Ignoriraju ga oni koji misle da će nekoga nazvati ili otići na jedan tretman i da će im se život promijeniti. Ili da je dovoljno samo leći pod drvo i razmišljati o onome što želiš i da će se to dogoditi. Ignoriraju ga oni koji misle da će netko drugi učiniti posao umjesto njih. Na žalost, najveći dio onih koji se kunu u rad na sebi spada upravo u ovu skupinu. Takvi ljudi obično ne rezoniraju s onim što ja govorim tako da nemam tisuće pratitelja, no oni koji me prate su ljudi koji o tome razmišljaju drugačije. Koji su spremni uzeti stvari u svoje ruke, izabrati nekoga tko im može pomoći na tom putu te raditi na tome. I to je upravo bio moj cilj. Ne zanima me 100 pitanja danas u inboxu od kojih će možda jedan učiniti promjenu. Želim jedno ili dva pitanja te nakon nekoliko dana odgovor napravio sam to i to i to je rezultiralo tim i tim. Tada je moja energija dobro uložena i bude mi drago što sam ju nekome darovao. Savjet za one koji nisu otkrili moć u sebi? Želite li znati, naći ćete način. Želite li ostati s glavom u pijesku, naći ćete način. Dakle, ako još uvijek ne znate, izabrali ste drugu opciju.

Kad pogledaš unatrag na svoju trenersku povijest rada s klijentima, koji su najčešći problemi s kojima se klijenti javljaju, što ih potiče da ti se jave?

Miroslav: To se mijenja s vremenom, kako ja rastem, tako mi dolaze drugačiji klijenti s drugačijim razlozima. Na početku su dolazili isključivo ljudi kojima je lažni život bio ugrožen i u opasnosti da se sruši te se pojavljivala mogućnost da vide istinu. Dolazili su to popraviti, utvrditi lažne zidove kako ne bi morali vidjeti istinu. Dolazili su da ih vratim u zonu komfora. Nakon toga su počeki dolaziti ljudi koji trebaju energiju. Ta se vrsta klijenata ne zamara puno time da odrade dogovoreno do sljedećeg puta. Sve će vam obećati na kraju neće izvršiti obećano. Važno im je samo doći po novu prociju energije na individualnom terminu sa mnom. Nakon toga su počeli dolaziti ljudi kojima je onaj lažni zid počeo pucati, no imaju hrabrosti proviriti i pogledati što se događa preko. Oni uglavnom rade velike promjene u životu i izlaze iz svojih zidina. Sada mi se sve više pojavljuju klijenti koji su dobrim dijelom izvan zidina, no shvaćaju da mogu puno više. Oni postižu sjajne rezultate, rezultati su izuzetno brzo vidljivi. I nakon toga ti ljudi imaju veliki utjecaj na mnoge živote oko sebe. Što se tiče tema zbog kojih dolaze, jedna od čestih je općenito nezadovoljstvo. Osjećaj nemoći. Problem u odnosu ili nedostatku odnosa, želja za napredovanjem na poslu ili promjenom posla/karijere…

Za one koji razmišljaju o radu s trenerom osobnog razvoja, koji su benefiti koji ih očekuju?

Miroslav: Najvažnija i najviše zastrašujuća dobrobit je preuzimanje odgovornosti za vlastiti život. Na uvodnom razgovoru kada sam to rekao, klijentica je uzdahnula i rekla „ to tako zastrašujuće zvuči“. I mnogi se toga boje, no to je najbolje što vam se može dogoditi u životu. Sada smo okruženi okolnostima za koje mislimo da nemamo utjecaj na njih i patimo jer su takve kakve jesu. Preuzimanje odgovornosti znači da postajemo svjesni kako stvari idu i dobivamo alat za promjenu svega zbog čega smo odlučili patiti. Da, radit ćete. No isplatit će se. Sada isto radite, no umjesto da zarađujete, gubite.

Postat ćete svjesni sebe. Nitko vam više neće moći reći nešto što nije istina. Nitko vas više neće moći povrijediti, poniziti, spustiti… Znat ćete tko ste.

Dublje razumijevanje stvari i prepoznavanje smisla. Koliko ljudi oko nas svakodnevno oboljevaju mentalno i fizički jer ne mogu pronaći smisao u životu? Imati smisao u životu je blagoslov. Počet ćete živjeti život kakav ste priželjkivali. Neće biti prema vašim očekivanjima, bit će bolji od toga.

Ovo možda zvuči malo poetski, no svatko tko je prošao ovaj proces zna da je to istina. Počet ćete osjećati okus, miris, vidjeti boje života onako kako to nikada do sada niste mogli.

Koji je najveći izazov s kojim se susrećeš u svom poslu?

Miroslav: Uh… najteže se uspjevam suzdržati davati savjete kada ih netko ne traži. Ima osoba koje ne žele čuti istinu i onim što imam reći samo mogu pokvariti odnos. Na tome radim još uvijek. Problem je što su stvari meni tako očite nevidljive onome tko je zatvorio oči. Na to nikako da se naviknem.

Koja je najčešća zabluda koju ljudi imaju o ovom poslu?

Miroslav: Hm… da ću ja riješavati njihove probleme ili da ću bar slušati o njihovim problemima. Zabluda je i da neće morati ništa raditi. Zabluda je i koristiti coaching kao alibi. Onaj tko želi ostati na istom mjestu, a nešto ga navede da poduzme akciju, dođe s mišlju kako to ne djeluje i na brzinu ili pobjegne glavom bez obzira ili postane druga osoba.

Tko se češće obraća za pomoć žene ili muškarci? Koliko su ljudi spremni tražiti i prihvatiti pomoć?

Miroslav: U većini su žene iako razlika nije dramatična. Zanimljivo je da je potpuno drugačije raditi s muškarcima i ženama. No, moram priznati da uživam i u jednom i u drugom. Rad sa oba spola ima neke divne stvari i dobrobiti zbog kojih se veselim radu s njima. Ljudi traže pomoć iz dva razloga. Očaja i kada shvaćaju da im nešto može pomoći. Značajna većina spada u prvu grupu. Rezultati rada s njima su sporiji, napredujemo manjim koracima i bez dramatičnih skokova. Dok oni koji vjeruju u proces rade korake od sedam milja. Razlika je u tome što prva skupina previše očekuje, u situaciji su da im „život o tome ovisi“. Bilo je ljudi koji su to i izgovorili. To značajno otežava rad. Oni koji više trebaju pomoć, manje ju mogu prihvatiti. Za prihvaćanje pomoći moramo biti otvoreni. Ne možemo biti otvoreni kada smo u grču. To je znak neprihvaćanja, nerazumijevanja i nemogućnosti primanja.

Uz coaching sa suprugom Jelenom vodiš i njen fitness studio „Vježbaonica“. Zajedničkim snagama klijentima pružate mogućnost fizičkog i duhovnog napretka?

Miroslav: Da, iako je moja uloga u Vježbaonici više tehnička, dijelom sudjelujem i u kreiranju programa, pristupa pojedinim klijentima, odabiru metode pomoću koje će klijent najbrže napredovati, edukaciji trenera… Čak i prije nego smo se upoznali, Jelena i ja smo svatko sa svoje strane uvidjeli nepotpunost onoga što radimo. Meni je nedostajala fizička strana, njoj duhovna u radu. Ja sam sa svoje strane eksperimentirao s pristupima. Naravno, isprobavao sam ih na sebi. Kad smo se upoznali, to je bilo to. Kockice su se same poslagale. To je također bio jedan od najvažnijih sinkroniciteta u mom životu. Jako volim rad s njom i u Vježbaonici. To je jedina osoba u mom životu s kojom mogu biti doslovno 24 sata zajedno i da ne trebam odmak.

Trenutno se pripremaš za najvažniju ulogu u svom životu, onu roditeljsku… koliko ti tvoj poziv može u tome pomoći?

Miroslav: Jako se veselim postati otac. No, ne gledam to kao najvažniju ulogu u životu. Nemam top listu. Jer da nisam bio u ulozi supruga, ne bi se dogodila ova uloga. Sve je vezano. Kao u onoj zdjeli špageta. I nijedna špageta nije važnija od drugih. Moj poziv će mi učiniti veliku uslugu u ulozi oca, kao i u svemu što radim. U svim poljima života koristim sve što znam. Sve alate koje imam. Odgoj djeteta prvenstveno smatram ogromnim poligonom za učenje. Pretvorit ću se u učenika kada se to malo biće pojavi u našim rukama. Već radimo pripreme Jelena i ja. Učimo o tome, razmišljamo, komuniciramo s bebom iako je još u trbuhu… Pokrećem projekt „ super tata“ koji će nas pratiti na putu odgoja i rasta našeg djeteta. Prvo će to biti blog, a zatim kada se dijete rodi snimat ćemo ono što smatramo važnim. Način na koji doživljavamo odnos s djetetom, smjer u kojem želimo voditi dijete, stvari koje smo naučili putem, pripremu za život koju ćemo joj pomoći da prođe, način na koji promišljamo o svemu tome… nadam se da će to pomoći i drugima da počnu drugačije promišljati o ulozi roditelja. Nakon poroda u planu je da se na nekoliko mjeseci povučemo izvan grada. Malo bliže prirodi. Da prvi pogled na svijet bude iz te perspektive.

Što je za tebe obilje?

Miroslav: Svaki put kad mi netko postavi to pitanje, odgovor je drugačiji… jer i ja se mijenjam. Dakle, trenutno je za mene obilje mogućnost izbora. Objasnit ću. Obilje nije ni dobro ni loše, ni crno ni bijelo. Svi mi biramo u životu što želimo. Postoje samo oni koji u to ne vjeruju, oni su žrtve života. I oni koji to shvaćaju i preuzeli su odgovornost u životu. Oni su svjesni da mogu birati. I da imaju upravo ono što su izabrali. Ako im se izbor ne sviđa, promijene ga. Ako ne znaju kako, nauče. Oni imaju svo obilje svijeta. I svjesni su toga. Oni koji su žrtve života BIRAJU biti nesvjesni ove mogućnosti. I oni biraju iz obilja života uzeti ono što ih čini nesretnima. I oni su u obilju. Samo na malo drugačiji način. Dakle, svi imamo obilje ( mogućnost izbora) i imamo u životu upravo ono što smo uzeli iz izloga. Sviđalo se to nekome ili ne.