Oholost, škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srditost, lijenost
Prvi put kada učinimo nešto s popisa grijeha, bila to škrtost ili nešto drugo, spustimo glavu među ramena očekujući pljusku s nebesa. Ona ne stiže. Drugi put smo malo smjeliji i svaki put taj grijeh radimo sve smjelije i smjelije. Dok se na kraju ne uvjerimo da nas nitko neće kazniti zbog toga. Pogrešno zaključujemo da nas Bog kažnjava munjom s nebesa. Istina je da kazna ne dolazi izvana. Kažnjavamo sami sebe činjenjem onoga što je prozvano grijehom.
Škrtost
Sve što primimo trebamo i dati. Na neki način sve što uđe u naš život isto tako izađe. Plaću koju smo primili kao naknadu za svoje vrijeme, znanje, iskustvo i trud kada dođe trošimo ili ulažemo u ono što nam je u životu potrebno. Hranu koju konzumiramo pretvaramo u energiju i otpadne tvari koje puštamo iz organizma. Frustraciju i ljutnju koju netko prenese na nas nastojimo izbaciti tako da mi nekoga drugog iznerviramo ili povrijedimo, neki od nas će pokušati naći način kako da tu energiju transformiraju ili otpuste bez da prenose negativne osjećaje. Osmijeh ili pažnju koju smo dobili dajemo kao osmjeh ili pažnju koju poklanjamo nekome ili nečemu. No na kraju, sve što je ušlo u naš život treba i izaći.
Zadržavanje je destruktivno. Znate li što se dogodi na odvodnim cijevima kada se na jednom mjestu otpad počne zadržavati? Cijev se začepi i imamo problem.
Kada prakticiramo škrtost, radimo to iz straha da ćemo to izgubiti i da to više nikada nećemo dobiti.
Neće nas nitko kazniti jer nekome nešto nismo dali iako si to možemo dozvoliti, iako je ta osoba to zaslužila… Kaznili smo sami sebe potrebom da budemo škrti. Kažnjeni smo strahom od nedostatka koji osjećamo. Kaznili smo sebe nepovjerenjem u život. Ovo nepovjerenje rezultira anksioznošću, panikom, nervozom, strahovima… Posljedica su loši odnosi, nemogućnost uživanja u životu, i nešto paradoksalno, nemogućnost primanja.
Strahom da ćemo izgubiti postigli smo upravo to, da nešto novo više ne dolazi k nama. Poslužit ću se opet analogijom cijevi. Kada ste zaštopali jedan dio cijevi, nastaje zastoj u cijeloj cijevi! Dakle, ono što ne dozvolite da ode postaje samo smetnja, a ono što vam je namijenjeno i već je krenulo prema vama ne može doći do vas jer je zastoj u cijeloj cijevi.
Oslobodite se straha od davanja. Dajte kad možete i kad osjetite želju i potrebu. Ne zato što morate i ne uvijek. Tada odlazite u drugu krajnost. Dajte zato što želite.
Zato što u tom trenutku osjetite da treba. Bez obzira što je to što dijelite možda zadnji komad koji imate. Za to se nemojte brinuti. Ovo se mora vježbati. Dajte ono čega imate u izobilju. Iako, ako ste do sada bili u strahu i škrtosti, teško da imate ičega u izobilju. No, nečega imate toliko da možete darivati bez straha. Možda je to nešto što niti ne smatrate darom. Pažnja prema nekome, lijepa riječ, podizanje raspoloženja. Ili ćete s nekim podijeliti obrok, napraviti nekome nešto u čemu ste vješti… Samo dajte kada osjetite želju i volju za davanjem. I dajte od srca. To jako dobro oslobađa od straha jer ćete jako brzo primijetiti mehanizam koji koliko god vi dajete vama daje još više.
Želite li naučiti da zaista uvijek imate nešto za dati, evo link na meditaciju. To je vođena meditacija davanja za više dobro. Provodeći ovu meditaciju, dajete. Kroz nju ćete shvatiti koliko puno možete dati. Kroz nju ćete se osloboditi straha od davanja, straha od nedostatka. Ona može promijeniti vaš život. To je još jedan moj dar vama.
Povezano: Sedam smrtnih grijeha – Lijenost
