Dugokosa, mlada glumica Katica Šubarić na pozornici već odavno privlači pozornost. Diplomirala je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Glumila je u brojnim kazališnim predstavama, nastupila u dugometražnom filmu „Simon čudotvorac“. Obzirom da govori njemački, dosta je glumila i u Beču. Trenutačno je zaposlena i kao asistentica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, svoju ljubav prema glumi prenosi studentima.
Kada si počela pokazivati zanimanje za glumu i kada je ta ljubav dovoljno kulminirala da si znala da je gluma tvoj poziv?
Katica: Moja ljubav prema glumi rodila se kad i ja vjerojatno, sebe pamtim da sam još od najranije dobi nešto izvodila, predstavljala, maštala, meditirala… a od desete godine pohađala sam dramski studio pri Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku koji je tada vodila glumica Lidija Helajz. U tom sam kazalištu već s 12 godina odigrala svoju prvu profesionalnu ulogu u dječjoj predstavi Božićni roščić, papčić i zvončić, i naravno da sam žudjela studirati glumu, i srećom sam to mogla u Osijeku jer je nekako baš u vrijeme kada sam završavala srednju školu ojačala Umjetnička akademija, s kazališnim odsjekom – smjer gluma i lutkarstvo.
Koliko ti u životu znači gluma?
Katica: Studirajući glumu dobila sam širok uvid u to kako razvijati svoje izvedbene i ljudske kvalitete. Taj princip sam usvojila, i svakodnevno radim na sebi, upravo je to najveća privilegija koju mi glumci imamo jer se kontinuirano kroz vježbe i probe razvijamo i potičemo sebe i druge oko nas da nam život bude smisleniji, bolji, sretniji…
Koja uloga ti je do sada najdraža i kako se snalaziš u ulogama koje ti se osobno ne sviđaju?
Katica: Svaka uloga na kojoj sam radila bila je izazov, morala sam opravdati ukazano povjerenje koje mi je pruženo, ali jedna od najintrigantnijih i najsloženijih bila je uloga strasne i raskošne glumice Caroline Nojber iz istoimene drame Nebojše Romčevića. Ta velika njemačka glumica, reformatorica teatra, život je posvetila traženju istine u kazališnom mediju, vjerovala da se umjetnošću i glumom može mijenjati svijet, ili ga makar oplemeniti. I Ofelija (Hamlet), i Carmela ( Ay,Carmela), i Betija (Mušica), i Margarita (Iluzije), i Lidija ( Četiri priče: žene)… sve uloge koje sam do sada igrala oblikovala sam s namjerom da dotaknem istinu o sebi i pronađem sebe različitim radnjama koje sam zdušno igrala pred publikom.
Kao glumica, i kao pedagog, ne dijelim uloge na one koje mi se sviđaju i one koje mi se ne sviđaju, sve uloge koji su mi povjerene nastojim osmisliti, opravdati i zavoljeti.
Postoji li neki lik koji bi rado utjelovila?
Katica: Voljela bih puno toga istražiti, ispitati i odigrati. Ali nas glumice biraju drugi: redatelji, uprave teatra, producenti… Dramske uloge strasnih, emotivnih i provokativnih žena me uistinu privlače. Volim one žene koje ruše predrasude, ali koje se ne srame iskazati ni svoje slabosti i emotivne erupcije. Takve žene na scenu su izveli Ibsen, Čehov, Krleža, Lada Kaštelan, Tena Štivičić, Lutz Hubner…
Nastupala si u brojnim kazališnim predstavama, glumila si i u filmu… Što ti je draže, što je teže, da li bi voljela dobiti ulogu u nekoj seriji?
Katica: Kazalište je uvijek sada i ovdje, mora biti prisutno u sadašnjosti, i to je za svakog glumca najveći izazov. Za rad u kazalištu glumci moraju biti spremni u tehničkom pogledu i zato me ono najviše privlači. Naravno da bih voljela dobiti priliku igrati i u dobrim filmskim i TV produkcijama. Spremna sam i za te izazove.
Koja glumica je tvoj uzor?
Katica: One žene koje su autentične, izvorne, začudne i kao osobe i kao umjetnice. Volim glumice poput Meryl Streep i Cate Blanchett, a od domaćih Tatjanu Bertok – Zupković, Kseniju Marinković, Mladenu Gavran…
Koliko je bitno ostati svoj u ovom poslu?
Katica: Naučila sam od svojih profesora, da je bitno njegovati svoju posebnost, maštovitost i različitost. Najbitnije je biti svoj!
Dobivaju li mladi glumci u našoj zemlji dovoljno prilika?
Katica: Zahvalna sam na svim prilikama koje sam dobila. Isto sam zahvalna za mnoge koje su me zaobišle.
Zaposlena si kao asistentica na Umjetničkoj akademiji u Osijeku, u prosjeku radiš oko tri produkcije godišnje. Slobodnog vremena sigurno nemaš puno, kako ga provodiš?
Katica: Najčešće na putovanjima, imam tu sreću da i kroz posao puno putujem, a tako najbolje „punim baterije“. Svaki slobodan trenutak posvećujem obitelji i prijateljima, ti su mi trenuci iznimno bitni… a nedavno sam upisala i tečaj ruskog, tako da meni zbilja nikad nije dosadno 🙂
Jesi li ponosna na sve što si do sada postigla?
Katica: Jesam! 🙂 … ali prvenstveno sam zbilja zahvalna na svemu što sam do sada napravila i na prilici da se bavim ovim (za mene) najdivnijim pozivom.
Što je za tebe obilje?
Katica: Blago za kojeg ne postoji niti jedan metar, niti jedna vaga koja ga može izmjeriti, a iskazuje se nježnošću, ljubaznošću, toplinom i ljepotom.
Katici želimo puno uspjeha u nastavku karijere i puno zanimljivih uloga!
Fotografije: Katica Šubarić, osobna arhiva
Pripremila: Marijana Glavaš
