Kada bi postojao način da prestanete biti alergični na život, odnosno na dijelove života kojima niste zadovoljni, s čim biste krenuli?
Jeste li alergični na život
Istraženo je i dokumentirano peanut-allergy-cure-treatment kako klinci kojima su roditelji u ranom djetinjstvu davali kikiriki nisu kasnije razvijali alergiju na kikiriki koja može biti i smrtonosna. Ne znam jesam li to samo ja, ali ovo mi ima smisla.
Kako ćemo se naviknuti na nešto ako to nismo probali ili radili? Moramo nešto ponoviti više puta kako bismo mogli prihvatiti tu novinu. Sjećam se i vlastitih iskustava. Odrastao sam u Slavoniji, na slavonskoj prehrani. Masline nekako nisu bile u fokusu mami i baki koje su kuhale, tako da se nisam niti susretao s njima. Jednom prilikom na nekom slavlju ispred mene je bio pladanj s predjelom i na vrhu maslina… rekoh idem je probati i stavio sam je u usta. Mislim da nikada nisam probao nešto groznije u životu… bar do tada.
Ne znam kako sam uspio ostati pristojan. Bar se nadam da sam uspio. No i nakon što sam izbacio maslinu iz usta, ostao je grozan okus koji nije ništa moglo isprati. Neko vrijeme mi nije palo na pamet probati maslinu, no nakon možda godinu ili dvije opet se dogodila slična prilika. I opet sam odlučio probati maslinu. I da, opet je bila grozna. No značajno manje grozna. Toliko da sam je zapravo pojeo.
Na sve se trebamo naviknuti
Nakon nekoliko mjeseci sam je opet probao. Sada je već bila podnošljiva. Neukusna, ali podnošljiva. Pojeo sam ih nekoliko. Da skratim, već dugo vremena volim masline i maslinovo ulje i istinski uživam u tom okusu. No, morao sam se na njega naviknuti. Kao i na sve ostalo. Da, mogao sam reći kako sam alergičan na masline nakon što sam ih prvi put probao i nikada ih više ne probati. A mogao sam svladati ovaj izazov kako sam učinio.
Mogu sličnu priču ispričati i o pušenju. Pušio sam u mladosti. I moje navikavanje na namjerno uvlačenje dima u pluća je također bilo jedno grozno iskustvo. No, nadvladao sam ga i postao strastveni pušač. S dugim odmakom stvarno mi nije jasno zašto sam si to radio… No, kako rekoh i na to sam se morao navikavati.
Moramo se na sve naviknuti. Na jutarnje buđenje, na povrće, na sve što radimo u životu. Uzmimo za primjer prelazak ceste. Ako to činite prvi put u životu, to može biti užasavajuće iskustvo koje može završiti tragično jer ne znamo pravila i ne znamo ih primijeniti. Samo, nitko neće reći nastradao je jer je alergičan na prelazak ceste.
Što ako krenemo tako promatrati život?
Ako pogledate u sve što imate, a ne želite ili nemate, a želite. Što ako se samo niste naviknuli na to? Što ako samo to niste pokušali svladati, naučiti pravila i implementirati ih. Pokušavati i raditi na tome dok nešto što ne znate ne svladate i postanete vješti u tome. Što ako tada prestajete biti „alergični“ na to?
Kad bi postojao način da prestanete biti alergični na dijelove života kojima niste zadovoljni, s čim biste krenuli? Napravite popis. Ako niste alergični na popise. Ako jeste, onda se prvo naviknite na popise pa ga onda složite. Neka to bude super početak. Kada imate popis, shvatit ćete kako ima stvari koje možete i stvari koje ne možete sami. Krenite naravno s onima koje možete, iako će se to sve ispreplitati, jer svakodnevno se bavimo mnogim različitim aktivnostima.
Povezano: 11 razloga zbog kojih ne rastemo na putu osobnog razvoja
